
ODGOJ I EMOCIONALNA DOBROBIT
Piše: Irma Čorbo, mr. psihologije i KBT psihoterapeutkinja u superviziji
Roditelji ne moraju biti savršeni niti uvijek znati šta je najbolje reći. Važno je da budu spremni slušati, preispitivati vlastita očekivanja i prilagođavati podršku potrebama djeteta. Nekoliko malih promjena može napraviti značajnu razliku.
1. Pokažite da ljubav nije uslovljena uspjehom
Djetetu jasno poručite da ga volite i kada dobije slabiju ocjenu, pogriješi ili ne ostvari ono što je planiralo. Izbjegavajte poređenja s drugom djecom i poruke koje mogu stvoriti osjećaj da mora biti najbolje kako bi vas učinilo ponosnim.
2. Pitajte dijete kako se osjeća, a ne samo šta je postiglo
Umjesto da razgovor nakon škole uvijek započnete pitanjima o ocjenama i obavezama, pokušajte s pitanjima: „Šta ti je danas bilo najljepše?“, „Je li te nešto zabrinulo?“ ili „Šta ti je danas bilo teško?“. Tako pokazujete da vas zanima njegovo iskustvo, a ne samo rezultat.
3. Pohvalite trud, napredak i hrabrost da se pokuša ponovo
Umjesto isključivog naglašavanja odličnih ocjena, prepoznajte djetetovu upornost, odgovornost i spremnost da uči iz grešaka. Poruka „Vidim koliko si se potrudio“ pomaže djetetu da razvija osjećaj vlastite vrijednosti koji nije zasnovan isključivo na uspjehu.
4. Dopustite djetetu da pogriješi
Greške su prirodan dio učenja i odrastanja. Kada dijete dobije slabiju ocjenu ili ne uspije ostvariti cilj, pokušajte razgovarati o tome šta može naučiti iz iskustva, umjesto da odmah kritikujete ili tražite opravdanja. Dijete koje se ne boji greške lakše razvija samostalnost i otpornost na frustraciju.
5. Ostavite prostor za odmor, igru i slobodno vrijeme
Djetinjstvo ne bi trebalo biti ispunjeno isključivo školskim obavezama, treninzima i dodatnim aktivnostima. Djeci su potrebni odmor, spontana igra, druženje i vrijeme u kojem ne moraju ništa dokazivati. Prepoznajte kada je djetetu potrebna pauza i razgovarajte s njim o tome kako doživljava svoje obaveze.
6. Obratite pažnju na promjene u ponašanju
Pojačana zabrinutost, strah od grešaka, teškoće sa spavanjem, česte tjelesne tegobe, razdražljivost ili povlačenje mogu ukazivati na to da dijete doživljava pritisak. Ovi znakovi ne znače nužno da postoji ozbiljan problem, ali su razlog da zastanemo, saslušamo dijete i, ako teškoće traju ili ometaju svakodnevno funkcionisanje, potražimo stručnu podršku.
Na kraju, vrijedi se podsjetiti da djeci nisu potrebni roditelji koji od njih nikada ništa ne očekuju, već roditelji uz koje mogu učiti, napredovati i razvijati svoje sposobnosti bez straha da će zbog greške izgubiti prihvaćenost.
Pročitajte i: Dobro dijete, odličan učenik, ponosan roditelj, ali po koju cijenu?
Tekst je objavljen uz saglasnost autorice. Služi edukaciji i informisanju i ne predstavlja individualno psihološko savjetovanje.
